Papos-Guldinova pravila

Torus je primer geometrijskog tela nastalog rotacijom kruga

Papos-Guldinova pravila poznata još kao Guldinova pravila i Paposova pravila, predstavljaju matematička pravila koja omogućuju jednostavno računanje nekih rotacionih površina i zapremina pomoću putanje težišta linija (likova) čijom su rotacijom nastali. Pravila se lako dokazuju integralnim računom, ali on nije potreban za njihovu primenu.[1]

Prvo Papos-Guldinovo pravilo

Površine nastale rotacijom obimne linije rotirajuće oblasti oko ose koja leži u istoj ravni, a ne preseca rotirajuću oblast, računa se kao proizvod dužine rotirajuće linije i obima kružnice (ili dužine kružnog luka) po kojoj se kreće težište linije pri toj rotaciji.

Primer računanja površine torusa:

A = ( 2 π r ) ( 2 π R ) = 4 π 2 R r . {\displaystyle A=(2\pi r)(2\pi R)=4\pi ^{2}Rr.\,}

Pri čemu je r poluprečnik male kružnice koja rotira (u „prozirnom“ delu torusa iscrtano je nekoliko položaja te kružnice), dok R označava poluprečnik kružnice po kojoj rotira središte (težište) male kružnice.

Drugo Papos-Guldinovo pravilo

Zapremina tela nastalog rotacijom ravne površine oko ose koja leži u istoj ravni, a ne preseca površinu, računa se kao proizvod površine ravni i opsega kružnice (ili dužine kružnog luka) po kojoj se kreće težište ravni pri toj rotaciji.

Primer računanja zapremine torusa:

V = ( π r 2 ) ( 2 π R ) = 2 π 2 R r 2 . {\displaystyle V=(\pi r^{2})(2\pi R)=2\pi ^{2}Rr^{2}.\,}

Reference

  1. ^ Jeff Suzuki, A history of mathematics, Prentice Hall, 2002

Spoljašnje veze

Papos-Guldinova pravila на Викимедијиној остави.
  • Papos-Guldinova pravila
  • Primeri primene Papos-Guldinovih pravila Архивирано на сајту Wayback Machine (8. мај 2011)
  • Papos-Guldinova pravila
  • Različita tela na koja su primenjiva Papos-Guldinova pravila