Kronologija ženskog prava glasa

Feminizam

Koncepti
Pokret Teorija
Filmska teorija Ekonomija
Feministička seksologija
Ženska prava
Profeminizam
Antifeminizam

Historija
Ženska historija
Feministička historija
Historija feminizma

Pravo glasa
Žensko pravo glasa
Kronologija Sufražetkinja
Novi Zeland U.K. SAD

Valovi feminizma
Prvi Drugi Treći

Pod-tipovi

Amazonski
Anarhistički
Chicana
Crni
Diferencijalni
Ekofeminizam
Gojazni
Individualistički
Islamski
Jednakost
Jevrejski
Kršćanski
Kulturni
Lezbijski
Liberalni
Marksistički
Novi
Postkolonijalni
Postmoderni
Pravičnost
Pro-life
Radikalni
Rodni
Seks-pozitivni
Separatistički
Socijalistički
Treći svijet
Vjerski
Trans
Ženizam

Prema državi ili regiji

Francuska
Indonezija
Iran
Latinska Amerika
Nikaragva
Norveška
U.K.
SAD

Popis
Feministkinje Literatura
Teme

p • r • u

Žensko pravo glasa se uvodilo (i ukidalo) u različitim periodima u različitim dijelovima svijeta. U mnogim zemljama je žensko pravo glasa uvedeno prije opće pravo glasa, pa žene (i muškarci) iz nekih društvenih slojeva nisu mogli glasati, dok su negdje to pravo oba spola dobila u isto vrijeme.

Donja kronologija navodi godine kada je žensko pravo uvedeno. U mnogim slučajevima se prva primjena u praksi dogodila na izborima sljedeće godine.

Iako su neke američke federalne države nešto ranije dale pravo glasa ženama, mora se uzeti u obzir da je Novi Zeland (godine 1893.) bio prva važnija samostalna država koja je dala puno pravo glasa ženama. :)

18. vijek

1776.
- New Jersey (ukinuto 1807.)

19. vijek

1838.
- Otoci Pitcairn
1861.
- Južna Australija (Jedino žene s imovinskim cenzusom na lokalnim izborima, opće pravo glasa 1894)
1862.
- Švedska (jedino na lokalnim izborima, glasovi rangirani nakon poreza, opće pravo glasa 1919)
1864.
- Žene u australskoj Victoriji su slučajno dobile pravo glasa Electoral Act (Izbornim zakonom) (1863) te sudjelovale na izborima sljedeće godine. Na zakon su doneseni amandmani godine 1865. kako bi se izbjegla ta pogreška.^[1]
1869.
- Ujedinjeno Kraljevstvo (samo na lokalnim izborima, opće pravo glasa 1894.)
1869-1920
- Države i teritorije SAD (ne na federalnoj razini), jedna za drugom započinju davati pravo glasa ženama, počevši s Teritorijom Wyoming 1869. SAD kao cjelina je ženama dala pravo glasa 1920 (v. dolje).
1881.
- Kraljevina Hrvatska i Slavonija (samo na lokalnim izborima, ukinuto 1895.^[2])
- Otok Man (samo vlasnice zemljišta do 1913, opće pravo glasa 1919.)
1884.
- Kanada Udovice i usidjelice dobile pravo glasa Ontariju (kasnije u drugim provincijama).^[3]
1886.
- Tavolara daje opće pravo glasa.^[4]
1893.
- Novi Zeland 19.9. (uključujući Maorke, iako im je zapriječeno aktivno biračko pravo.)
- Otočje Cook
1894.
- Južna Australija daje opće pravo glasa, uključivši sve žene (vlasnice zemljišta su mogle sudjelovati na lokalnim izborima od 1861), kao prve u Australiji. Ženama je dano pravo da se biraju u parlament, što Južnu Australiju čini prvom državom u svijetu koja je to učinila.
- Ujedinjeno Kraljevstvo širi pravo glasa na lokalnim izborima na udane žene.
1899.
- Zapadna Australija

20. vijek

1900-e

1902.
- Commonwealth Australije (Novi australski ustav daje pravo glasa na federalnoj razini svim osobama kojima je dozvoljeno glasati na izborima za donje domovih državnih parlamenata osim ako Parlament Commonwealtha ne odluči drukčije. Tako su žene u Južnoj i Zapadnoj Australiji mogle glasati na prvim federalnim izborima. Nakon tih izbora, Commonwealth je donio zakone kojima je pravo glasa dano svim bijelim ženama, uključujući one koje još nisu.)
- Novi Južni Wales
1903.
- Tasmanija
1905.
- Queensland
1906.
- Finska
1908.
- Danska (samo na lokalnim izborima)
- Victoria

1910-e

1913.
- Norveška
1915.
- Danska (puno pravo glasa, zajedno s Islandom)
1916.
- Kanada (samo Alberta, Manitoba i Saskatchewan, ostale provincije kasnije)
1918.
- Austrija
- Kanada na federalnoj razini (posljednja provincija koja je uvela žensko pravo glasa je Kvebek godine 1940.)
- Estonija (republikanska strana u građanskom ratu)
- Njemačka
- Latvija
- Poljska
- SSSR
- Ujedinjeno Kraljevstvo (uključujući Irsku) (v. Representation of the People Act 1918: žene iznad 30 godina starorsti, u usporedbi s 21 godinom za muškarce i 19 godina za veterane prvog svjetskog rata. Preostali razni oblici imovinskog cenzusa.)
1919.
- Armenija
- Azerbejdžan
- Bjelorusija
- Belgija (samo na općinskoj razini)
- Gruzija
- Mađarska (2.4.; djelomično ograničeno 1925; puno pravo glasa vraćeno 1945.)
- Luksemburg
- Nizozemska (aktivno biračko pravo uvedeno 1917.)
- Ukrajina

1920-e

1920.
- Čehoslovačka (kasnije podijeljena na Češku Republiku i Slovačku)
- SAD (federalna razina i preostale države)
1921
- Litva
- Rumunija (uz ograničenja)
- Švedska
1922.
- Irska Slobodna Država (jednako biračko pravo nakon nezavisnosti)
- Burma
1924.
1925.
- Italija (samo lokalni izbori)
1927.
- Turkmenistan
1928
- Ujedinjeno Kraljevstvo (biračko pravo izjednačeno s muškarcima)
1929.
- Ekvador
- Portoriko (pasivno)

1930-e

1930.
- Južna Afrika (samo za bijele žene; crnkinje nisu imale pravo glasa, iako su neki crnci imali)
- Turska
1931.
- Čile
- Portugal (ograničenja vezana uz razinu obrazovanja)
- Španija
- Šri Lanka (Cejlon)
1932.
- Brazil - Berta Lutz
- Urugvaj
- Tajland (Sijam)
- Maldivi
1934.
- Kuba
- Portugal prošireno biračko pravo
- Turska prošireno biračko pravo
1935.
- Indija (iste godine kada i muškarci)
- Mjanmar (Burma)
1937.
- Filipini
- Portoriko (aktivno biračko pravo)
1938.
- Bolivija
- Uzbekistan
1939.
- Salvador

1940-e

1940.
- Kvebek postao posljednja kanadska provincija koja je uvela pravo glas.
1941.
- Panama
1942.
- Dominikanska Republika
1944.
- Bermuda (samo za bjelkinje s vlasništvom nekretnina)
- Bugarska
- Jamajka
1945.
- Francuska (21.10.)
- Mađarska (opće pravo glasa)
- Indonezija (Nizozemska Istočna Indija)
- Japan (uz ograničenja) (Saveznička okupacijska vlast)
- Senegal
- Togo (Francuski Togoland)
- Venezuela Venezuela
- Jugoslavija (kasnije Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora i Makedonija)
1946.
- Albanija
- Belgija
- Kamerun
- Džibuti (Francuska Somalija)
- Gvatemala
- Kenija (pod britanskom upravom)
- Južna Koreja
- Italija (2.6.)
- Liberija (samo Americo žene; domoroci - muškarci i žene dobili pravo glasa tek 1951.)
- Britanski Mandat u Palestini
- Panama (uz ograničenja)
- Rumunija (uz ograničenja)
- Venezuela
- Vijetnam
1947.
- Argentina
- Kina (uz ograničenja)
- Malta (pod britanskom upravom)
- Meksiko (samo na općinskoj razini)
- Nepal
- Singapur
1948.
- Opća deklaracija o ljudskim pravima prihvaćena od UN uključuje čl. 21: Volja naroda će biti temelj autoriteta vlasti; ova volja će se izražavati kroz periodične i autentične izbore na kojima će se koristiti opće i jednako pravo glasa uz tajni glas ili ekvivalentne procedure za slobodni glas.
- Izrael
- Irak
- Italija
- Južna Koreja
- Niger
- Surinam (Nizozemska Gvajana)
1949.
- Argentina
- Čile
- Kina
- Kostarika
- Sirija

1950-e

1950.
- Barbados (britanska uprava)
- Haiti
- Indija (ustav)
1951.
1952.
- Ujedinjeni narodi donose Konvenciju o političkim pravima žena
- Bolivija
- Côte d'Ivoire (Obala Bjelokosti)
- Grčka
- Libanon
1953.
- Butan (jedan glas po kućanstvu)
- Gvajana (Britanska Gvajana)
- Mađarska
- Meksiko (prošireno na sve žene i na nacionalne izbore)
1954.
- Britanski Honduras (Belize)
- Kolumbija
- Zlatna obala (Gana)
1955.
- Kambodža
- Etiopija (i Eritreja, tada dio Etiopije)
- Honduras
- Nikaragva
- Peru
1956.
- Benin (Dahomej)
- Komori
- Egipat
- Mali (Francuski Sudan)
- Mauricijus
- Pakistan (prošireno na nacionalnu razinu)
- Somalija (Britanska Somalija)
1957.
- Malezija (Malajska Federacija)
- Južna Rodezija (Zimbabve)
1958.
- Burkina Faso (Gornja Volta)
- Čad
- Gvineja
- Laos
- Nigerija -Jug-
1959.
- Madagaskar (Malgaška Republika)
- San Marino
- Tanganjika (danas Tanzanija)

1960-e

1960.
- Cipar
- Gambija
- Tonga
1961.
- Burundi
- Malavi
- Paragvaj
- Ruanda
- Sijera Leone
1962.
- Alžir
- Australija: opće pravo glasa prošireno na aboridžinske žene i muškarce.
- Monako
- Uganda
- Sjeverna Rodezija (Zambija)
1963.
- Kongo
- Iran
- Maroko
- Papua Nova Gvineja (Papua & Nova Gvineja)
1964.
- Sudan
1965.
- Afganistan (ukinuto pod talibanskom vlašću 1996-2001) ^[5]
- Bocvana (Bečuanaland)
- Lesoto (Basutoland)
1967.
- Ekvador
- Kiribati (Gilbertovi Otoco)
- Tuvalu (Otoci Ellice)
- Južni Jemen
1968.
- Bermuda (opće)
- Svazilend

1970-e

1970.
- Jemen (Sjeverni Jemen)
1971
- Švicarska (na federalnoj razini; na kantonalnoj razini uvedeno 1958-1990)
1972.
- Bangladeš
1974.
- Jordan
- Solomonski Otoci
1975.
1976.
- Portugal (ukinuta ograničenja)
1978.
- Maršalovi Otoci
- Mikronezija
- Moldova
- Nigerija-Sjever-
- Palau

1980-e

1980.
- Irak
1984.
- Lihtenštajn
1986
- Centralnoafrička Republika
1989.
- Namibija (Jugozapadna Afrika)

1990-e

1990.
- Samoa (Zapadna Samoa)
- Švicarska (Kanton Appenzell Innerrhoden prisiljen od strane Federalnog Vrhovnog suda prihvatiti žensko pravo glasa)
1994.
- Kazahstan
- Južna Afrika: pravo glasa prošireno na crne muškarce i žene.
1997.
- Katar (općinski izbori 1999.)

21. vijek

2002.
- Bahrein
2003.
- Oman
2005.
- Kuvajt (po islamskom pravu)
- Katar (nacionalni izbori 2007.)
2006.
- Ujedinjeni Arapski Emirati (ograničeno; proširit će se do 2010.)

Povezano

Kronologija ženskih prava (osim glasa)

Izvori

↑ http://www.parliament.vic.gov.au/women.html
↑ Čepulo, Dalibor (2000). "Položaj i ustroj hrvatskih gradova prema Zakonu o uređenju gradskih općina iz 1881. godine". Hrvatska i komparativna javna uprava 2: 83-120
↑ Canada-WomensVote-WomenSuffrage
↑ "Smallest State in the World," New York Times, June 19, 1896, p 6
↑ http://womenshistory.about.com/od/suffrage/a/intl_timeline_3.htm