Konstanta fine strukture

Konstanta fine strukture ili Zomerfeldova konstanta fine strukture, α {\displaystyle \alpha \,} , je fundamentalna konstanta kojom se karakteriše jačina elektromagnetne interakcije. To je bezdimenzionalna veličina te njena vrednost ne zavisi od izbora sistema jedinica.

α = e 2 c   4 π ϵ 0 = 7 , 297352568 ( 24 ) × 10 3 = 1 137 , 03599911 ( 46 ) {\displaystyle \alpha ={\frac {e^{2}}{\hbar c\ 4\pi \epsilon _{0}}}=7,297352568(24)\times 10^{-3}={\frac {1}{137,03599911(46)}}} .

Srodne definicije

Konstanta fine strukture može da se definiše i kao

α = k C e 2 c = e 2 2 ϵ 0 h c , {\displaystyle \alpha ={\frac {k_{C}e^{2}}{\hbar c}}={\frac {e^{2}}{2\epsilon _{0}hc}},}

gde su k C {\displaystyle k_{C}\,} Kulonova konstanta, e {\displaystyle e\,} elementarno naelektrisanje, = h / ( 2 π ) {\displaystyle \hbar =h/(2\pi )\,} redukovana Plankova konstanta, c {\displaystyle c\,} brzina svetlosti u vakuumu, i ϵ 0 {\displaystyle \epsilon _{0}\,} dielektrična konstanta vakuuma.

Merenje

Konstanta α {\displaystyle \alpha } sadrži nekoliko drugih konstanti koje mogu nezavisno da se mere. Međutim, kvantna elektrodinamika (KED) pruža mogućnost za direktno merenje konstante α {\displaystyle \alpha } korišćenjem kvantnog Halovog efekta ili anomalnog magnetnog momenta elektrona.

KED predviđa vezu između Landeovog g-faktora elektrona, g {\displaystyle g\,} i konstante fine strukture α {\displaystyle \alpha \,} . Novim merenjima faktora g {\displaystyle g} pomoću jednoelektronskog kvantnog ciklotrona, zajedno sa KED proračunima koji uključuju 891 Fajnmanove dijagrame, utvrđena je najpreciznija vrednost konstante α {\displaystyle \alpha \,} :[1]

α 1 = 137 , 035999710 ( 96 ) {\displaystyle \alpha ^{-1}=137,035999710(96)\,}

dakle, sa preciznošću od 0,70 ppb (ppb = delova na milijardu). Greška merenja je deset puta manja nego u bilo kojoj drugoj metodi. Upoređivanje merene i izračunate g {\displaystyle g\,} vrednosti je najbolja proba za proveru valjanosti KED.

Fizičko tumačenje

α = ( e q P ) 2 {\displaystyle \alpha =\left({\frac {e}{q_{P}}}\right)^{2}} .
α = e 2 4 π ϵ 0 s ÷ h ν = e 2 4 π ϵ 0 s ÷ h c 2 π s = e 2 4 π ϵ 0 c {\displaystyle \alpha ={\frac {e^{2}}{4\pi \epsilon _{0}s}}\div h\nu ={\frac {e^{2}}{4\pi \epsilon _{0}s}}\div {\frac {hc}{2\pi s}}={\frac {e^{2}}{4\pi \epsilon _{0}\hbar c}}}

Da li je konstanta fine strukture zaista konstantna?

Δ α α   = d e f   α t h e n α n o w α n o w = 0 , 57 ± 0 , 10 × 10 5 . {\displaystyle {\frac {\Delta \alpha }{\alpha }}\ {\stackrel {\mathrm {def} }{=}}\ {\frac {\alpha _{\mathrm {then} }-\alpha _{\mathrm {now} }}{\alpha _{\mathrm {now} }}}=-0,57\pm 0,10\times 10^{-5}.}
Δ α α e m = 0 , 6 ± 0 , 6 × 10 6 . {\displaystyle {\frac {\Delta \alpha }{\alpha _{\mathrm {em} }}}=-0,6\pm 0,6\times 10^{-6}.}

Numerološka objašnjenja

α = cos ( π / 137 ) 137   tan ( π / ( 137 29 ) ) π / ( 137 29 ) 1 / 137 , 0359997867 {\displaystyle \alpha ={\frac {\cos \left(\pi /137\right)}{137}}\ {\frac {\tan \left(\pi /(137\cdot 29)\right)}{\pi /(137\cdot 29)}}\approx 1/137,0359997867}

Vidi još

  • Konstanta sprege
  • Fundamentalna fizička konstanta

Reference

  1. G. Gabrielse, D. Hanneke, T. Kinoshita, M. Nio, and B. Odom, New Determination of the Fine Structure Constant from the Electron g Value and QED, Phys. Rev. Lett. 97, 030802 (2006)

Spoljašnje veze

  • http://physics.nist.gov/cuu/Constants/alpha.html
  • http://scienceworld.wolfram.com/physics/FineStructureConstant.html
  • Džon D. Barou, i Veb, Džon K., "Nekonzistentne konstante," Scientific American, jun 2005.